Drvena 10-metarska obiteljska barka ‘Sangora’ opremljena jedrima, može se svrstati među motorsailore. Nedavno ugrađen novi motor, nova jedra, uvijek uredno i pedantno održavana, plijeni pažnju svojim jedinstvenim i prekrasnim klasičnim linijama. Evo što o njoj kaže njen vlasnik Goran Franulović:
‘Sangora’ je Motorsailer, po knjižici Goleta. Duga je 9,80 m, a široka 3,60 m. Gazi 1.20 m, a na provi oko 60 cm.
Jarbol je visok 10 m. Originalan je bio drven i nešto kraći, bio je dosta propao, istrunuo, pa sam ga početkom 90-ih promijenio.
Sangoru je izgradio moj pokojni otac Franko Franulović i to tako da je borove iz svoje šume na otoku Korčuli, neke sa Čikata, pilao na tada još postojećem gateru na Privlaci. Hrastovu kolumbu kupio je od pokojnog Mimija.
Ime je izvedenica imena moga brata “Sandija” i moga.
Jedinstvene lijepe i skladne linije djelo su velikog stručnjaka i zaljubljenika u brodove ing. Branka šimičića, koji nam je svojim velikim iskustvom i znanjem nebrojeno puta pomogao savjetom.
Zanimljivo je da je Otac dugo skupljao djelove i materijal za gradnju, pa je tako na samom početku došao kući sa malim lavandinom pod rukom. Na mamino pitanje “Što će ti to”?? odgovorio je da će napraviti barku. Mama se naravno od srca nasmijala.
Kako je u ono vrijeme bilo jako teško doći do kvalitetnog materijala, djelove je od svakud skupljao, a najviše, npr. okove. I el.instalaciju je sam napravio. Od prvog dana imali smo instaliran frižider na kompresor sa isparivačem koji je izradio sam i Webasto grijanje. Prvi motor “Perkins” bio je iz 2. svj. rata i našao ga je bačenog na starom željezu, te ga popravljao cijelu jednu zimu. WC i prednji “finestrini” djelovi su engleskog torpednog čamca iz 2. svj. rata.
5 je godina skoro svako popodne odlazio na Privlaku, u stare barake nekadasnjeg Picinićevog škvera te uz pomoć vrsnih, tada još čestih brodograditelja u drvu; barba Neda Konatića, Jureša Šime i dr., izgrađen trup, paluba i kabina.
Filigranski spojevi koje je barba Nedo napravio prije 40 godina i danas su nepromijenjeni.
Sangora se gradila od 1967, a porinuta je 1972. Već smo te godine išli s njom u Trst po opremu za snasti i jedra, te smo kao posebni a tada rijetki gosti iz Lošinja bili počašćeni boravkom u elitnom YC Adriaco.
Jedra je sašio posljednji lošinjski jedrar i vrsni jedriličar: barba Simoneto – Zmunca. Prošle sam godine kupio novo jedro ali ono staro uređujem, vraćam ga u upotrebu i čuvam kao relikviju.
Od tada je Sangora napravila mnoge milje po Jadranu. Bila je više puta do Dubrovnika, na Korčuli, Lastovu Mljetu….u Veneciji, Chioggi, Trstu….., ali nikad van Jadrana što je meni ostalo za napraviti.
Služila nam je za obiteljske izlete, ribolov, prijevoz turista, izlete sa prijateljima. Od 16-te godine otac nam je dozvolio da je vozimo, pokrivao nas kada smo znali biti zatečeni i u mladalačkim nepodopštinama, pa je Sangora kao član obitelji i svi je u kući zovemo imenom.
Ove sam godine opet promijenio motor. Stari (50 god) IMR 70KS, zamijenio je novi, 3. po redu, 95 KS, Sole Diesel (Mitsubishi),s kojim krstarim sa 7 čv uz potrosnju od 7-8 ltr na sat.
You must be logged in to leave a reply.