Početci jedriličarskih natjecanja na Lošinju

Brodogradnja i početak natjecateljskog duha

Lošinj, poznat po brojnim brodogradilištima i vrsnim brodograditeljima 19. stoljeća, bio je prirodno okruženje za razvoj natjecateljskog duha. Rivalstvo u kvaliteti izgradnje plovila dovelo je do regata koje su postale izvor zabave i uzbuđenja za lokalno stanovništvo. U drugoj polovici 19. stoljeća, turisti su počeli posjećivati Lošinj, dodatno popularizirajući regate koje su već privlačile veliku pozornost.

Prvi tragovi regata

Iako ne postoje precizni zapisi o točnoj godini početka jedriličarskih regata na Lošinju, brojne fotografije iz tog vremena prikazuju jedrilice, poput lošinjskih pasara s oglavnim jedrom, kako sudjeluju u natjecanjima krajem 19. stoljeća. Za brodograditelje, uspjeh na regati bio je simbol profesionalne izvrsnosti, ali i prilika za razvoj budućih generacija jedriličara. Regate su ubrzo postale društveni događaji koje je cijela zajednica s nestrpljenjem iščekivala.

Utjecaj Austro-Ugarske mornarice

Jedan od značajnih poticaja za jedrenje na Lošinju dolazio je iz austrougarske mornarice. Godine 1890. utemeljena je sekcija za sportsko jedrenje pod nazivom K. und K. Yachtgeschwader u Puli, pod vodstvom komodora nadvojvode Karla Stjepana Habsburškog. Nadvojvoda, strastveni jedriličar, često je krstario Jadranom na svojim jahtama koje su nosile otočna imena poput Ossero, Rovenska i Ul. Njegov primjer inspirirao je mnoge i dodatno popularizirao jedrenje na Lošinju.

Povezanost s Trstom i osnivanje Yacht Cluba Adriaco

Lošinjani su crpili snažnu inspiraciju iz svojih povijesnih veza s Trstom. Mnogi Lošinjani bili su među osnivačima Yacht Cluba Adriaco 1903. godine. Prvo društveno plovilo kluba, ketch Adriaco, sagrađeno je 1906. u brodogradilištu Otavija Picinića u Malom Lošinju. Braća Picinić bila su ne samo izvrsni brodograditelji, već i jedriličari čije su jahte, poput Victorije i Orionea, ostavile trag u povijesti jedrenja.

Prve regate i važni sudionici

Jedan od značajnih događaja bila je regata održana 24. travnja 1904. godine u Malom Lošinju, na kojoj su sudjelovale jahte poput Vigilant Sabine Cosulich i Felicitas obitelji Stuparich. Nakon ulaska Lošinja u sastav Kraljevine Italije, na otoku je osnovana sekcija tršćanskog kluba Adriaco, koji je bio suorganizator regata tijekom 1920-ih.

Ovaj bogat povijesni kontekst svjedoči o dugoj i slavnoj tradiciji jedrenja na Lošinju, koja se očituje u izvrsnosti brodograditelja, ljubavi prema jedrenju i natjecateljskom duhu koji traje i danas.

Osnutak kluba 1949. godine

Vizija i poticaj za sportsko jedrenje

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, na Lošinju su se nastavile održavati regate pasara, što je potaknulo ideju o osnivanju kluba za sportsko jedrenje s međunarodno priznatim čamcima. Podršku toj inicijativi pružili su Narodna tehnika i lokalno poduzeće Brodogradilište Lošinj. Osnivanje kluba bilo je dio šire vizije razvoja pomorskog duha i tehničkog obrazovanja kroz sport i brodarstvo.

Porinuće flote jedrilica

Dana 29. travnja 1950. godine, na brodogradilištu Petra Tarabokije Violinčića (Primo squero, Škverić), u more je porinuta flota novih jedrilica za Pomorsko brodarsko društvo Jugo, koje je osnovano u srpnju 1949. godine. Porinute su jedrilice tipa Star (Zvijezda), L-5, O-Jola i Omladinac. Taj događaj označio je početak novog poglavlja jedrenja na Lošinju, a malološinjska uvala tog se dana zabijelila od brojnih jedara. Uslijedila su natjecanja i značajni uspjesi lošinjskih jedriličara, čime je klub ubrzo stekao ugled u sportskoj zajednici.

Osnivanje pomorsko-brodarskih saveza

Osnivanjem Pomorsko-brodarskog saveza Jugoslavije, a kasnije i Pomorsko-brodarskog saveza Hrvatske 27. veljače 1949. godine u Zagrebu, usmjereni su napori na širu promociju pomorstva i tehničkog obrazovanja. Jedrenje nije bilo samo sport ili razonoda, već i sredstvo za tehničku edukaciju i razvoj pomorskog duha, posebice među mladima. Gradnja jedrilica i čamaca smatrala se ključnom za stjecanje tehničkih znanja i vještina.

Formalizacija kluba i pravila

Iako originalni akt o osnutku Jedriličarskog kluba Jugo nije pronađen, postoje dokumenti koji potvrđuju vjerodostojnost tih tvrdnji. Prema dokumentu iz 16. kolovoza 1955. godine, na godišnjoj skupštini Pomorskoga brodarskog društva Jugo podnesen je zahtjev za registraciju prema tadašnjem zakonu.

Na skupštini je izabran Upravni odbor na čelu s predsjednikom Nikolom Kjukićem i tajnikom Antonom Betićem. Među članovima odbora bili su Mario Fafangel, Šime Škopinić, Ferdi Morin, Karlo Bašić i drugi, dok su Nadzorni odbor činili Vjekoslav Franović, Borivoj Gligorin i Petar Kozulić.

Na pečatu Društva stajalo je: “Narodna tehnika – Pomorsko brodarsko društvo Jugo pri Brodogradilištu Lošinj”. Na istoj skupštini donesena su Pravila Društva u 25 članaka, koja su definirala zadatke kluba:

  • Razvoj tehničkog odgoja kroz dobrovoljni rad.
  • Poticanje ljubavi prema tehnici i brodarstvu.
  • Uvođenje članova, osobito mladih, u svijet pomorskog obrazovanja i tehničke kulture.

Osnivanje Pomorsko-brodarskog društva Jugo bilo je ključan korak u promociji jedrenja i razvoja pomorske svijesti na Lošinju. Kroz tehnički i sportski angažman, klub je izgradio temelje za buduće generacije jedriličara i pomorskih entuzijasta.