Ove godine smo sjednicu Skupštine – simbolično – održali u novouređenim prostorijama koje naš klub djeli sa ŠRD Udica na Škveriću. U još uvijek skromno opremljenom prostoru,  ali bogatom duhom i programom – sjednica je završena  ugodnim druženjem članova i simpatizera našega kluba. Kao presjek godine, najbolje je iskoristiti tekst koji je nedavno izašao u listu “Pomorac”:

Da li zbog klimatskihi promjena ili samo da poremeti statistike dosadašnjih godina, 2025. godina je zaista bila godina sa dosta juga. I Juga. Jer i malološinjski jedriličarski klub Jugo je u 2025. godini bio prisutniji nego inače. A evo i zašto..

Budući smo znali da će 2025. godina biti slična 2024. – puna akcije: treniranja, regatavanja, organiziranja manje ili više bitnih regata – odmah smo početkom godine obnovili Internet stranicu kluba – www.jk-jugo.hr – kako bi omogućili znatiželjnicima da poprate uspjehe jednog od najstarijih jadranskih jedriličarskih klubova, a i da nama članovima na jednome mjestu skuplja uspomene na sve trenutke koje nam je upravo taj klub omogućio.

Godinu smo započeli kako i priliči jednoj sportskoj udruzi – treninzima i regatama. Tako su već krajem siječnja Dorotea i Patrik nastupili na regati Eurocupa za klasu ILCA u turskom Bodrumu, na Egejskom moru. I dok su Dorotea i Patrik skupljali bodove na Europa Cupu, Optimisti više ili manje redovito trenirali ispred Čikata, Uprava Juga je pripremila redovnu godišnju sjednicu Skupštine koja se održala u hotelu Manora u Nerezinama . Uz formalne sadržaje i nizanje uspjeha naših jedriličara u 2024. godini, na sjednici je bilo i govora o pozitivnoj atmosferi i kvalitetnom usponu kluba – vrhunac kojega je bila organizacija Otvorenog Prvenstva Hrvatske za klasu Optimist u studenom 2024. godine. I iako ideja ovog članka nije da se spominje 2024. godina, upravo je organizacija tog Prvenstva Hrvatske u 2024. godini dovela do organizacije još jednog Otvorenog Prvenstva Hrvatske, ovoga puta u 2025. godini. Ali o tome ćemo kasnije..

U veljači su naši jedriličari pohodili i regate klase ILCA u Puli, zatim Euro Cup u Kopru pa opet natrag u Pulu. A onda je usljedila i prva regata u našoj organizaciji – Kup Lošinja za klase ILCA 4 i ILCA 6. Regata se održala krajem ožujka i ima status kriterijske regate – što znači da se boduje za izbor državne reprezentacije u ovim klasama. I kako je ranije spomenuto, umjesto marčanskih bura dočekalo nas je  jugo. Prvoga dana regate ono je bilo slabije, oko desetak čvorova i lijepo je zagrijalo obje flote – one mlađe u klasi ILCA 4 i one malo starije u klasi ILCA 6. Kako je bilo i najavljeno, drugoga dana jugo je još pojačalo i dostizalo na refule preko dvadeset čvorova što je značilo i spektukalrne prizore i glisade tih malih jedrilica po raskopanome moru ispred Čikata.

Treneri, roditelji i natjecatelji iz Hrvatske, a i šire, navikli su da se na Lošinj dolazi jedriti u ozbiljnim uvjetima – nije ovdje presudna snaga vjetra (jedrili su mali Optimisti i na preko 25 čvorova juga), već pravi izazov (kako natjecateljima, tako i nama organizatorima) predstavlja veliki val koji otežava postavljanje regatnog polja – treba usidriti dva broda organizacije na startnoj liniji, pet – šest bova koje natjecatelji moraju obići u regatnom polju dužine cca 2 nautičke milje, jedan brod organizacije na ciljnoj liniji. A i sucima koje sude direktno u regatnom polju nije lako.. U nedjelju, trećeg dana Kupa Lošinja za klase ILCA, jugo je jednostavno bilo prejako i oko 13 sati je donesena odluka da rezultati prethodnoga dana budu i konačni.

Travanj je bio rezerviran za treninge na moru i sudjelovanje naših jedriličara u klasi ILCA 6 na regati Izola Spring Cup te naših seniora u krstaškim vodama na prvoj regati dvojaca na otoku Cresu, svibanj za malo odmora, a lipanj za (su)organizaciju Memorijala Agostino Straulino koju već devetu godinu zaredom Jugo organizira uz bok kluba Assonautica iz Pesara. Ta manifestacija okuplja entuzijaste i jedriličare koji u nekad više – nekad manje natjecateljskom duhu dojedre iz Pesara do Maloga Lošinja kroz ugodnu ljetnu noćnu navigaciju, jedan dan se odmore, jedan dan odjedre regat(ic)u Trofeo Paolo Morsiani koju organiziramo (i jedrimo) od lošinjskog porta do Suska i natrag te nakon podjele nagrada i bogate večere nastave put matičnoj luci s one strane Jadrana. Da srpanj bude šarolik pobrinuli se se naši Dorotea Spišić i Grigor Pettener koji su osvojili naslove najboljih sportaša Maloga Lošinja u 2024. godini.

U srpnju i kolovozu smo uglavnom trčali za poslom pa je klupske akcije bilo manje, ali smo zato u rujnu odmah nadoknadili propušteno: prvo smo kroz dva tjedna školice jedrenja za najmlađe pripremili za more i jedrenje šest mladih mornara, a onda u sklopu festivala Losinava održali niz radionica i organzirali onu najatraktivniju manifestaciju u organizaciji JK Juga – regatu krstaša, Regatu Lošinjskih Olimpijaca.

Četrdeset i treću godinu zaredom na Lošinju se se okupile ekipe ponajboljih domaćih posada i posada iz susjednih zemalja Italije i Slovenije. Prvi dan regate već je tradicionalno rezerviran za navigacijsku regatu na ruti koja jedrilice vodi iz lošinjskog porta oko bove ispred Suska, bove ispred uvale Žalić (poznatije po caffe baru Borik) i natrag u lošinjski porat. Ove godine je po prvi puta ova navigacijska regate podjeljenja u dvije etape: prva od Maloga Lošinja do Suska te druga od starta do cilja (cijela ruta regate) kako bi se jedriličarima dalo malo mogućnosti za poboljšanje (ili pogoršanje) rezultata. Potez koji je rezultirao zadovoljstvom svih uključenih.. I dok su jedriličari na pontonu u gradu preslagivali dojmove prvoga dana, lošinjski trg se punio turistima, zamirišala je panatika sa izletničkih brodova, a na bini se održavala tonska proba tribute banda legendarnome Miši Kovaču. Očekivano, subotnja fešta u sklopu Pomorske večeri bila je odlična što se vidjelo i na umornim pogledima jedriličara na startu štap jedrenja u nedjeljno jutro. Uvjeti laganog vjetrića uz pokoji reful za podizanje adrenalina na pravi način su uokvirili sliku jedara u lošinjskoj vali, a nakon podjele nagrada jedriličari su požurili kućama da stignu na početak još jednog jedva dočekanog radnog tjedna.

Nakon seniora valjalo se malo vratiti na juniore. Tako je Patrik krenuo na Europsko Prvenstvo do 21 godine za klasu ILCA 7 u Splitu koje se održavalo od 18. – 25. Listopada u Splitu. Klasa ILCA 7, bivši Laser Standard, je muška olimpijska klasa koja je sama po sebi jako zahtjevna i od jedriličara traži izuzetnu snagu i iskustvo. Ako zahtjevnom brodu dodamo i 12 plovova u 5 dana jedrenja po jugu od 17 – 25 čvorova i velikom valu, dobijemo – vatreno krštenje. Jer ovo je Patriku bio prvi (od nadamo se mnogih) nastupa u ovoj klasi is ama činjenica da je sve plovove uspješno odjedrio je velik vritnjak naprijed.

Nastavili smo sa juniorskim uzrastima i u organizaciji manifestacija – prvo smo krajem listopada ugostili jedriličare iz Primorsko Goranske Županije na županijskom kampu za klase Optimist i ILCA. Taj kamp je organizatorima, a i jedriličarima, poslužio kao uvod za 26. Kup Lošinja za klasu Optimst, također kvalifikacijsku regatu za reprezentaciju HRvatske. I opet – jugo. Prvi dan ugodnih 10 – 15 čvorova juga i dva odjedrena plova, drugi dan slab ii lagani vjetrići promjenjivih smjerova i jedan odjedreni plov te treći dan jugo do 20 čvorova uz veliki val i već standardne prizore na moru ispred Čikata. I ovoga puta Lošinj nije razočarao i nakon sedam odjedrenih plovova svi smo mogli (samo nakratko) odmoriti. Jer, i ta regata je bila zagrijavanje za još jedno Otvoreno Prvenstvo Hrvatske, ovoga puta za (žensku olimpijsku) klasu ILCA 6 koje se održalo nepuna dva tjedna nakon Kupa Lošinja za Optimiste. Sidra i bove se parvo nisu niti osušila, a opet ih je čekao mukotrpan zadatak – u pognozi je i za ovu regatu najvaljivano jugo u jačanju. Konnkurencija je ovoga puta bila izuuzetno jaka – na regati su sudjelovale jedriličarke i jedriličari iz čak 8 zemalja: Maroka, Cipra, Ukrajine, Irske, Srbije, Crne Gore, Slovenije i Hrvatske. Od toga dvije Olimpijke, jedan svjetski prvak i još veliki broj vrhunskih jedriličarki i jedriličara. I trenera. I sudaca. Od domaćih snaga čak pet natjecatelja – dvije ženske i tri muška: Dorotea, Barbora, Patrik, Martin i Petar. Još kada se zbroji nas petnaestak iz organizacijskog i regatnog odbora, petnaestak trenera i sve je bilo spremno – igre su mogle početi.. Prvi dan jedrenja, petak 14.  studeni, dočekao nas je lijep i sunčan – idealan za sve aktivnosti osim jedrenja – vjetra je bilo malo i nikako. Čekali smo, čekali.. i na kraju dočekali – isplovili smo na more oko 13 sati i po laganom jugozapadnom vjetriću odjedrili jedan plov. Drugoga dana je okrenulo na jugo koje je, prema prognozi, pojačalo na nekih 13 – 15 čvorova. Razvio se i val, koji je natjecateljima pružao dodatne zadatke i omogućavao lijepe glisade nakon bove od orce. U nedjelju, posljednjega dana natjecanja, malo smo oklijevali ali na kraju izašli na more i po jakome jugu odjedrili još jedan plov. tako je iza nas ostalo još jedno Prvenstvo Hrvatske, koje smo i ovoga puta uspješno organizarali na radost svih natjecatelja, trenera, sudaca i organizatora. Podijelili smo nagrade, uputili želje sretnoga puta svim sudionicima te otišli na zasluženi odmor.

Drugi dio jesenskih regata u klasi ILCA jedrio se u Opatiji i Puli. Najprije je Patrik okušao sreću i izašao na regatno polje sa najboljim hrvatskim jedriličarima na Prvenstvu Hrvatske za klasu ILCA 7 koje se održalo od 21. do 23. studenog u organizaciji jedriličarskog kluba Opatija. Promjenjivi uvjeti prvoga i drugoga dana nisu omogućili jedrenje, ali su zato u nedjelju uspješno odjedrena tri plova koja su bila dovoljna za regularnost prvenstva. Po jakoj buri Patrik je uspješno debitirao u ovoj muškoj olimpisjkoj klasi, odjedrio sva tri plova i završio na 26. mjestu.

Prvi vikend u prosincu već je godinama posebno obilježen u kalendaru JK Vega iz Pule – vrijeme je za tradicionalnu regatu Svetog Nikole. Pula je natjecatelje dočekala iznimno ugodnim vremenom, uz stabilan lagani sjeverozapadnjak i tramontanu, što je omogućilo tri kvalitetna dana na moru.

U tri natjecateljska dana uspješno je odjedreno devet plovova u klasama ILCA 6 (Dorotea Spišić i Grigor Pettener) te ILCA 7 (Patrik Spišić).

U klasi ILCA 6 okupila se iznimno jaka konkurencija iz cijele Hrvatske, uz sudjelovanje i ciparske olimpijke, što je regati dalo dodatnu težinu i dinamiku. Na regatu se ukupno prijavilo 49 jedriličarki i jedriličara, a naši predstavnici ostvarili su vrlo solidne rezultate i vidljiv napredak. Dorotea Spišić jedrila je izvanredno, pokazujući iz plova u plov sve bolju brzinu, koncentraciju i taktičko razmišljanje. U konačnici osvaja 21. mjesto u ukupnom poretku. Grigor Pettener stabilno je odradio cijelu regatu te završava na 34. mjestu.

U klasi ILCA 7 natjecalo se 14 jedriličara, a naš predstavnik Patrik Spišić regatu završava na 13. mjestu. Iza njega je još jedno iskustvo više u zahtjevnim zimskim uvjetima, korisno za daljnji razvoj i pripremu za sezonu koja slijedi.

Kako ne bi spominjali i hvalili se samo trenutnim sportskim uspjesima, pobrinuo se i kalafat Loris Rubinić iz Mošćenica koji je početkom godine dobio zadatak obnoviti jedrilicu klase Zvijezda, i to onu kojom sun a Olimpijadi u Helsinkiju davne 1952. Godine jedrili naši Mario Fafangel i Karlo Bašić. Priča je to koja je pokrenuta u suradnji sa Turističkom Zajednicom Grada Maloga Lošinja kroz projekt “Drvo je prvo” koji je i financirao obnovu, a nositelj projekta je JK Jugo. Primorka je obnovljanja sa idejom postavljanja u buduću Pomorsku Zbirku u Malome Lošinju, bez mogućnosti da zaplovi. Biti će to veličanstveni glavni eksponat koji će nas i  naše goste podsjećati na veliku tradiciju jedriličarskog sporta na Lošinju.

I tako je i ova 2025. godina uspješno privedena kraju. Nakon toliko odjedrenih i organiziranih regata uspjeli smo uštedjeti nešto novaca i uz pokoju donaciju naših simpatizera i prijatelja nabaviti novi vanbrodski motor za gumenjak. Ovaj je jadan odradio već dvadeset godina i zasluženo otišao u mirovinu. A mi, umorni i zadovoljni, spremno dočekujemo novu 2026. Sa svim izazovima koje nam nosi.